Moj nedostatak.

Kako prokleto mrzim onu bivšu sebe,koja je uporno tvrdila da joj ne treba ljubav,baš onda kada ju je dobivala,a sad kad ju nemam,stvarno ju trebam!

Ljubav pokreće svijet.

Recite što hoćete ali to je stvarno istina!

Kad si zaljubljen možeš sve,sve ti je lako.

Zar ne postoji niko tko me voli?

DREK!

objavio/la PerzefonaArmstrong u 5. svibanj 2010 10:43:22 | 1 komentara

Pahuljica.

U daljini vidimo skupinu djevojaka i dečkiju koji nas čekaju. Tamo su Ron, Kit, Aaron, Cath i Ellie. Mašu nam. Pozdravljamo se i krećemo prema ulazu. Hodam naprijed s Ellie i Cath dok se dečki vuku iza nas zbijajući neke glupe šale. Nas se tri smijemo kada Aaron zafućka i kaže: „Ramona, danas si fakat zgodna. Ostale cure bi mogle biti ljubomorne.“ Okrećem se i zafrkantski mu isplazim jezik, ali on izgleda kao da to zaista i misli. Nick mi uputi osmijeh. Uzvratim ga.

Sada smo već na ledu. Jurim okolo s dečkima dok se Ellie i Cath motaju oko neka dva dečka pokušavajući pridobiti njihovu pažnju. Igramo se lovice. Sviđa mi se način na koji me ostale cure gledaju. Iz njihovih pogleda vidim da me preziru jer imam tako zgodne prijatelje i jer tako dobro kližem, gotovo dobro kao oni. Smijem se dok se zalijećem prema krugu koji su dečki stvorili na sredini leda te baš kada se Nick i Ron okrenu zakočim tako snažno da ih poprskam snijegom. Gledaju me u čudu. Odmahnem rukom te kažem: „Šta je, klinci, niste znali da cura to može?“ Namignem im. Počnu se smijati i krenu prema meni. Nastavljmo s našom igrom. Nakon sat vremena neprestanog jurcanja sam mrtva. Vučem se po ledu oslonjena na Aarona i Kita. Noge me bole kao da sam upravo otrčala maraton na štiklama. Oni me zbog toga zadirkuju, ali meni nimalo ne smeta. Izlazimo s leda i odlazimo po naše stvari. Presvlačimo se i u isto vrijeme pričamo, nadvikujući jedni druge. Nick skrene pogled na mene, ali ga ne zadrži dugo. Učini mi se kako mu je to već automatski, samo provjerava jesam li dobro. Pogledam na sat i vidim da je skoro deset sati navečer. Odlazimo do ceste i pozdravimo se, ja zagrlim cure, mahnem dečkima i zatim svatko krene svojim putem. Nick me želi ispratiti do stana, ali kažem mu da nema potrebe i da će kasniti bude li me pratio, no njemu to nije važno i ostaje pri svome uporno me moleći da me otprati pa mu na kraju dopuštam. Mislim da bi me pratio bez obzira slažem li se ja s time ili ne.

Ovog smo puta glasni. Prepričavamo si međusobno što smo zamijetili na klizanju, kako nam je bilo, tračamo. O da, i dečki to rade. Zabavno je. S njima je lako. Smijemo se toliko da moramo stati i odmoriti se. Kupujemo sladoled u jednom od onih dućana koji su otvoreni cijelu noć i iako smo već odavno trebali biti svatko u svojim kućama, ne marimo, danas je drukčije. Tramvaja nema i ulica je prazna, osim snijega koji odmara na cestama. Radni dan je. Pada mi odlična ideja na pamet. Podijelim ju s Nickom nadajući se da će mu se svidjeti.

„Što kažeš na to da upravo sada legnemo na snijeg preko zebre i gledamo kako se svijetla na semaforu mijenjaju?“

Promatram njegovu reakciju. Gleda me kao da sam skrenula i počne se smijati.

„Ozbiljna sam. Hajde, meni za ljubav. Molim te.“

Dajem mu najdebilniji smiješak ikada, i znam da izgledam glupo, ali to mi je i bila namjera. Smije mi se, kovrčava kosa mu se trese i pada preko čela. Iz njegovog podlog smiješka mogu vidjeti kako je smislio nešto što ću morati učiniti prije nego što on pristane na moju ideju.

„Ležat ću na snijegu i gledati u semafor i smrzavati se radi tebe jedino ako klekneš pred mene i otpjevaš mi nešto.“

Ispiljim oči i usta mi se automatski otvore. Ne ću mu pjevati. Jedina stvar koja mi stvarno, ali stvarno ne ide i u kojoj sam propali slučaj je pjevanje. On to zna i namjerno mi ovo radi. Gledam ga kako mi se podmuklo smiješka. Oči mu sjaje jer zna da ću na kraju pristati. Zaključujem da nikada nisam ni imala izbora te pristajem na njegov uvjet.

Kleknem gledajući ga ravno u oči. Pokušava suspregnuti smijeh, ali mu ne ide. Ne uspijeva. Pjevam mu Bratec Martin. Umire od smijeha na izbor pjesme. Zvučim katastrofalno. Napokon završavam, a on mi pliješće. Izvodimo cijelu predstavu. Naklonim mu se. On zviždi. Pravi se da mi baca cvijeće na zamišljenu pozornicu. Podižem ga i zahvaljujem mu tri puta. Šapnem mu pogleda fiksiranog na njegove oči: „Ti si taj koji pazi da ne naiđe auto,ok?“
Kimne. Hodam ispred njega i odabirem mjesto. Legnem i zatvorim oči. Čekam da začujem škripu snijega pod njegovim tijelom, no sve što čujem je brujanje nekog automata i zvuk pokvarenog neonskog svjetla na nekom dućanu iza nas. Otvorim oči, a on stoji iznad mene. Okrenut je krivo, napokao.

„Stvarno si bila ozbiljna.“

Spušta se i legne pored mene. Tako ležimo gledajući u semafor dvadeset minuta. Okrene se prema meni i nasloni na lakat kako bi imao bolju perspektivu. Promatra me, a ja ponovno zatvorim oči. Pitam se zašto se osjećam drugačije. Pokušavam potisnuti te osjećaje, ali se uzalud trudim, ostaju ovdje, duboko skriveni u meni.

„Obećaj mi da ćeš me zagrliti kada me dođeš posjetiti.“-kaže.

„Obećajem ti.“

Legne nazad. Prekriži ruke na trbuhu. Izgleda otmjeno iako leži u snijegu na cesti. Gledam u nebo dok skupljam snagu. Napokon kažem:

„Ti meni obećaj da se među nama ne će ništa promijeniti, da ćemo uvijek ostati ovako nezamislivo dobri prijatelji.“

„Obećajem.“

Te sam noći sanjala tulipane u cvatu.

objavio/la PerzefonaArmstrong u 9. ožujak 2010 23:37:34 | 0 komentara

Blood on my hands.

Dani prolaze,svakim danom imam osječaj da rane zacijeljuju.

I to je istina,ali također svaki dan čitam blogove/stranice/knjige u kojima klinci/odrasli/tinejđeri/pisci izražuju svoj fetiš (ajmo to tako nazvati) na krv. Ako mi neko može objasnit šta je to tako kul i fora i frajerski molit "Boga" da postaneš vampir,ili se rezati pa pitit vlastitu krv. Čitati knjige/članke/gledati emisije/slušati glazbu o vampirima,krvopijama,krv,blood,blood,krv,krv,blood,blood. A ja ne kužim to,stvarno ne.

objavio/la PerzefonaArmstrong u 8. ožujak 2010 23:25:24 | 0 komentara

Neukroćena djeva.

Ovaj vikend sam bila na vjenčanju,jesnom manjem vjenčanju. Bilo je krajnje neobično,mnogi su bili obučeni u crno,smrknutih lica. Stalno su naručivali alkoholna pića. Održavalo se u najluksuznijem privatnom hotelu u cijeloj Hrvatskoj. Nosila sam kratku crnu haljinu i crni kaput. Osječala sam se ko na sprovodu,svirala je klasična glazba. Niko nije baš razgovarao sa nekime,ja sam bila sama i popila sam odmah puno previše. Izašla sam na balkon da se maknem od te "zabave" i pridružio mi se jedan dečko kojeg nisampoznavala i nije znao hrvatski,iz Londona je. Čula sam njegovu tužnu životnu priču. Sve je bilo depresivno i došlo mi je da si glavu isčupam sa ramena. I onda sam primjetila nešto neobično,mladenci su jedini bili toliko sretni da su skoro eksplodirali. Naime bili su gotovo kao iz bajke,on je bio bogat a ona siromašna,princ i pepeljuga. Obitelji su se mrzile i stvarno kvarile ukupan dojam. Onda sam skupila hrabrosti i oduzela mikrofon Gosponu "Sviram klavir a ne znam za Mozarta" i natrkeljala 100 stvari o ljubavi,čak su se na minutu svi opustili a onda je nastalo sve kao i prije. Mladi bračni par je bio na odlasku već oko 23 sata jel im je prekipjelo. Prije odlaska me D. (mladoženja) doliko izgrlio da sam skoro povratila sav alkohol,a to mi nije bila želja. Rekao je da sam svima dala do znanja da se oni vole i da im je samo to važno. Predivno.

 

Sretno vam u braku D & A

Volin vas ^^

 

Life is just a game

objavio/la PerzefonaArmstrong u 7. ožujak 2010 14:48:23 | 2 komentara

I & me an' myself. Fuck

Evo da počnem nekako,danas je definitivno loš dan,ma čekaj,zašto to uopće pišem?? Čitat će to neko ko je vjerovatno imao i gori dan. Peh,to se zove tragedija života. Možeš ju osječati i okusiti,ali ako ju ne možeš vidjeti,neću ti ni povjerovati.

Cijeli ovaj dan je onako,blago rečeno sjeban. Jeste li ikad razmišljali toliko o tome da cijeli život nema smisla da niste mogli prestat plakat. Tako je meni danas bilo,užas,onda sam se otuširala tj pustila hladnu vodu da teče po meni,izašla,obukla se,prošetala po trgu,tek tako da se ne udaljim previše. Onda sam kupila kavu za van,popila ju i vratila se u stan. I zamislite,sve je ponovno bilo okej. Da,zaboravila sam da sam svratila do algoritma i vidla da je izašao novi dio kuće noći! Jej! Vladimir C. S.- već je bilo vrijeme sa tim prijevodom :D

objavio/la PerzefonaArmstrong u 6. ožujak 2010 21:05:33 | 1 komentara

Sve je lako kad si mlad.

Lakim korakom,nikud nam se ne žuri.

Ni tebi ni meni ljubavi.

Te riječi su mi se zauvijek urezale u  sječanje,toliko su istinite da nemogu biti više. Spasenje i prokletstvo su jednaki u konačnosti.

 

I sada u ovoj tihoj noči,moji koraci ne ostaju zabilježeni,niti moje postojanje,niti ono tko sam. Neko drugi će dobiti priliku,to me ćini ispunjenom. Ali to sam još uvijek ja. Samo to što sam ja,moje ja je prekrasno. I niko mi ga ne može oduzeti. I u svoj toj sreći ipak imam želju pobjeći. Zašto?

objavio/la PerzefonaArmstrong u 22. veljača 2010 22:00:58 | 0 komentara

Put u budućnost.

Neću pisat dugi uvod ako vas zanima više,googlajte ovo -

"georgijansko kamenje"

Za one kojima se neda u tako velke detalje,to su kao nove zapovijedi za budućnost -.-

Sad ću ih ja dobro iskomentirat

Smjernica broj 2:
MUDRO VODITI REPRODUKCIJU STANOVNISTVA.
Varka,što to zapravo znaći mudro voditi??

Vidjet ćemo kad idemo dalje ^^

Smjernica broj 3:
UJEDINITI COVJECANSTVO SA ZIVUCIM NOVIM JEZIKOM.

Uuu fantastićno,dakle-povjeničari,arheolozi,antropolozi i svi drugi,kako vam se sviđa ideja da se izbrišu glavni djelovi svih kultura?

Idem se ošamarit kolko je ovo glupo -.-

Smjernica broj 4:
UPRAVLJAJ STRAST, VJERU, TRADICIJU I SVE STVARI S UMJERENIM RAZUMOM. ZASTITITI SVE NARODE I NACIJE POSTENIM ZAKONIMA I PRAVEDNIM SUDOVIMA. Iliti,nema seksa,vjerujete svi u jednu vjeru,a oni,vladari imaju svoj osobni izbor i moć,tj. vračamo se u srednji vijek.

Smjernica broj 5:
NEKA SVE NACIJE VLADAJU NA UNUTRASNJEM PLANU, RJESAVAJUCI VANJSKE PREPIRKE NA SVJETSKOM SUDU. To vam je ko da danas ukradete kikiriki iz dućana i morate u hag. Ma oke,dakle...svim kriminalcima se loše piše :) od sad umjesto 8 god mogu dobit-doživotno?


Smjernica broj 6:
IZBJEGAVAJ SITNICAVE ZAKONE I BESKORISNE SLUZBENIKE. Opa opa,ovo mi je super zanimljivo,doduše poništava oo sa kikirikijem,jel ako ukradete nešto-neće vam biti-NIŠTA :D...i jos k tome,dobit ćete otkaz jel ste beskorisni :)

Smjernica broj 7:
BALANSIRATI OSOBNA PRAVA S DRUSTVENIM DUZNOSTIMA.Srednji vijek.

Piramida prava.

Vladar-sve

Plemići-utjecaj,bogatstvo

Građani-moguće bogatstvo,nema prava glasa

Seljaci/Radnici-ništa

Smjernica broj 8:
CIJENI ISTINU, LJEPOTU, LJUBAV TRAZECI SKLAD S BESKONACNIM. Bez ljepote nema ničega,dakle ružne idemo koknuti.

 

 

Strahota,ali nemojte se zavaravati,mi se vrtoglavom brzinom približavamo tome.

objavio/la PerzefonaArmstrong u 17. veljača 2010 14:52:02 | 1 komentara

Po meni-EMO SUCKS.

Emači i Emačice-nemojte čitati.

 

Dakle,ovaj svijet je ošo kvragu -.-.

Sad vam je IN rezati se,glumiti depresiju zbog nekih kao nepreboljenih ljubavi,a šta je najgore to su neki klinici koji ni ne znaju šta je ljubav. Traže jebenu pozornost pa ih moram jadne gledat svaki dan- kad idem u školu,šoping,van. -.-

Emači oko nas,svijet je postao emo,dakle-od kud je još došla ta retardisana riječ emo?  Iz nečeg emocijalno bolesnog,ne?

I još bi bilo sve to prihvatljivo da su pojedinci-ALI NISU-to je današnja kultura.

Uskoro će šta biti? Posebno škola za emače? Di ih uće kako si najjednostavnije prerezat žile?

Sve je to zbog pozornosti,emo su u glavu,ta djeca zapravo nisu uopće depresivna nego glume.

Kosica preko očiju,crna olovka (pa izgledaju ko zečevi),uska odječa,crne trapke,skejterice,onda cure medeki,hello kitty sranja,pirsevi. -.-

Još sam čitala jedan članak-zove se "Emo seks"

Točna pravila kako jebat emačicu,glavno pravilo-neka boli,onda neka cura izjavila da ona i njezin dečko jedno drugom režu žile pa si piju krv itd.

 

JA GLEDAM OVAJ SVIJET I U GLAVI MI JE SAMO JEDNO! - KOJI KURAC SE DOGAĐA?

Di su sad svi oni žestoki rokeri (znam,znam ima nas još puno ali znatno manje),čak gotičari,punkeri,metalci!??

Počinjemo se djeliti na cajke-ili emo.

Djeca se režu i glume daimaju velike probleme u životu,možda im je puko nokat? Ili su dobili 1? Ili su uhvatili dragog/dragu da pije krv nekom drugom?:(

A jaaaadni :(

 

Znam da će mnogi mislit da sam glupa itd.,sad sam u depri,idem rezat žile i slikat to i onda izbacit sise i ošišat kosu,pofarbat s pa stavit to na fejs ;). (JEL TO JE IN!)

 

 

You know you love me!

xo xo Rock girl.

(kopiram gossip girl--moram,sad sam gledala :D)

objavio/la PerzefonaArmstrong u 16. veljača 2010 13:24:46 | 2 komentara

I'm here to save you.

Hodam mekim korakom,pazim da ne nagazim na bilo koji cvijet. U daljini vidim svoj cilj,presretna sam. "Upalilo je!" viknem na sav glas u praznu šumu i potrčim prema svojoj livadi. Osječam njen miris,trčim,pokušavam još brže. Tjeram svoje bose noge da dođu ćim prije. U lijevoj ruci držim malene sandale kaki-boje,nosim haljinu boje sandalovine. Moja kosa,lagano kovrčava uživa u naletima vjetra. Približavam se livadi i napokon stignem. Vrisnem od  sreče i potrčim do sredine livade,tada legnem u visoku travu ispunjenu cvijećem. Zažmirim i pokušavam se usredotočiti na glasanje ptica. Smijem se sama sebi koliko je lijepo. Tada osječam prisutnost nekoga iza svojih leđa. Naglo otvorim oći i ustanem se. Ostanem bez daha. "To si Ti." šapnem prema obrisu prekrasnog muškarca,opuštene duge smeđe kose,prekrasnih zelenih očiju i tamnoj koži. Prođem rukom kroz njega i osjetim toplinu zraka. "Čarobna si" gledao me u oči dok je govorio,dignuo ruku na moje rame. Osječala sam njegov dodir. Primaknula sam se bliže njemu i on je nestao.

 

Tada sam se probudila sva u znoju.

objavio/la PerzefonaArmstrong u 14. veljača 2010 20:56:10 | 1 komentara

I ja sam netko,nadam se.

Gledam u tipkovnicu i pitam se jedno jedino jebeno pitanje.

Ima li sve ovo smisla?

Nemojte pomislit da sam Emo il šta god ja znam.

Samo pokušavam shvatiti samu sebe,nije pubertet,nije nezrelost,nije ono prvo što ćete pomislit,ono treće je.

Stvar je malo malo malo malo kompliciranija,ne znam,nije meni ni malo fora kad napr. dođem baki,u posjetu nekoj starijoj osobi i kad na ulazu mi se nasmiješi pa kaže: ona je posebna.

Zašto to ljudi govore? To nije ni blizu istine baš zbog toga što nije. Ono tko sam,to sam,kakva sam takva sam.

Možda ja nisam toliko komunikativna osoba pa baš zato pričam sa kompjuterom to jest... pišem blog za kojeg ne zna niko od onih koji poznaju mene. Ako me iko poznavao.

Jedna osoba,iliti zapravo dvije jesu.

Moja baka,koja je umrla prošle godine.

I moj bivši dečko,sa kojim sam bila 3 godine,makar je bio dosta stariji,bili smo savršeni zajedno,on i baka su stvarno mogli reći da me poznaju,jel jesu.

Zanima ikog zašto kažem bivši?

I on je umro.

 

Kada gledam na svoj život kao neko drugi..to izgleda ovako.

 

Dakle.

Likove ću nazvat: Leila,Zoey. I ja sam "Tanya"

Sjedim sa svojim curama u kafiću preko puta jedne knjižnice i raspravljamo o najnovijim tračevima.

Začula sam Zoeyin glas : "Leila,Leila,ti mene uopće ne slušaš"

Nisam reagirala,i dalje sam gledala van kroz prozor u tmurni,kišoviti dan Dubrovačkog centra grada.

Zoey nije odustala "Vidi onog lika,koje dupe ima,aaaa njami" zahihotala se i ja sam naglo pogledala u stranu gdje je dotični trebao biti. Naravno,nije bilo nikoga.

Sve tri smo se u glas smijale,ja sam se vratila ispijanju kave i opazila sam djevojku na suprotnom stolu,riješavala je nekakve testove,čitala knjigu i pila čaj bez šećera. Izgledala je kao studentica,visoka,zaposlena,užurbana,kosa joj se spuštala do ramena. Lice joj je bilo čisto kao suza,bez ikakve šminke. Odjevena je u uske crne traperice,starke i majcu. Na rukama je imala puno narukvica,koje su izgledale kao da ih je sama napravila. Skupine raznobojnih končića i slično. Nije imala torbicu,nego ruksak. Opazila sam da nije studentica već da ide u drugi razred gimnazija,prepoznala sam udžbenik iz latinskog jezika. Shvatila sam,opet neka štreberica luzerica,ne razumijem kako mogu biti tako jadne,pa ni jedan dečko ih neće,gah. Na bilježnici je krasopisom pisalo "Tanya". "Kakvo fensi ime za takvu bezveznjakinju" pomislila sam. Vratila sam se ekipi i tračevima,kasnije smo pričale što ćemo odjenuti za sutra. Ona Tanya je izašla,zapravo istrčala kada je bilo oko 19i 30 i rulja se poćela skupljati.Pratila sam ju pogledom,otišla je do knjižnice i tamo se zadržala pola sata.(...)

 

 

Khm. Ovo mi je samo bilo u glavi,znam da je loše ali vrlo slično mi je jedna eh neprijateljica rekla kako ja izgledam izvana a i iznutra.

 

Ja sam tko sam,žao mi je.

Ostanite mi svi isti :D

 

objavio/la PerzefonaArmstrong u 6. veljača 2010 20:14:43 | 2 komentara